utorak, 19. lipnja 2012.

Torta "Duga"


U mom postu o izradi tičina vidjeli ste sliku torte koju sam napravila svom klincu za ročkas. E ono što niste vidjeli je kako je cijela stvar izgledala iznutra. Pošto je u zemlji Teletubbiesa uvijek sve lijepo i skladno, odlučila sam napraviti tortu "dugu", a to je izgedalo ovako.






Za sve vas radoznale evo ukratko kako dobiti ovo. Nije neki kunst. Odaberite recept koji želite, ali tijesto mora biti svijetlo. Zaboravite omiljene čokoladne torte i biskvite s lješnjacima, orasima i sličnim obojenim dodacima. Ja sam se odlučila za tortu od naranče zvanu Narančita. Recept je ovdje. Kad izmutite biskvit, tada ga podjelite u onoliko zdijela koliko boja želite. U svaku dodajte boju po želji i pecite svaki kat posebno. Dodajte malo više boje jer one malo posvijetle kod pečenja. Ja sam koristila boje u prahu i super su (Ktc cca. 15 kn po boji, ali je pakiranje veliko i rok upotrebe oko 3 god.) Malo više posla, ali mislim da se isplati. Inače ovaj žuti sloj je original boja biskvita. Nije bilo potrebe dodavati žutu. Krema neka bude isto svijetla. Mislim da tako boje dolaze bolje do izražaja.

Želim puno uspijeha i molim vas pošaljite slike svojih uradaka.


Playdough za manje od 5 kn!

Playdough je super stvar za igranje, jer postoji gotovo bezbroj načina na koje se može igrati s njim. Problem  je što je relativno skup i ako ga dijete ne zatvori osuši se i možete ga baciti. Odlučila sam isprobati recepte za playduogh koje sam pronašla širom interneta.

U svim receptima su sastojci isti: brašno, voda, sol, ulje, soda bikarbona, jestive boje i po želji šljokice i eterična ulja. Postoje 2 načina pripreme: onaj kad se sastojci kuhaju i onaj kad se ne kuhaju. Prvo sam isprobala ne kuhani i bio je katastrofa! Sol se nije rastopila kod miješenja i osjetila se pod prstima. Nije bio mekan i podatan, već nekako grub i čudan. Moj mali ga nije htio ni pogledati. Nakon par dana stajanja sol se počela otapati, pa je cijela stvar bila mokra i gnjecasta. Naravno završio je u kanti za smeće.

E sad je na red došao onaj kuhani. Savršen! Mekan, podatan, ne lijepi se, nema kristalića soli. Jednostavno fantastičan! Recept? Evo ga:

1 šalica brašna (oko 240 ml)
1/4 šalice soli
1 žlice sode-bikarbone
1 žlica jestivog ulja (bilo koje)
1 šalica vode
 jestive boje, arome i šljokice  po želji
10 minuta vašeg dragocijenog vremena.


Ova količina je bila dovoljna za sve ovo što vidite na slici.

Prvo pomiješajte suhe sastojke u loncu i zatim dodajte vodu i opet promiješajte. Sve skupa stavite na laganu vatru i neprestano miješajte, najbolje kuhačom. Nakon kratkog vremena sve će se zgusnuti i početi odvajati od lonca što je znak da je kuhanje gotovo. Ako želite cijelu količinu obojiti jednom bojom dodajte ju odmah, a ako želite više boja tada prvo skuhajte. Kad je kuhano uzmite manju količinu, dodajte boju i mijesite na površini posipanoj brašnom. Ne bojte se, nije vruće. Dodavajte brašno dok ne dobijete željenu čvrstoću. Ovako dobiven playdough možete čuvati i nekoliko tjedana u hermetički zatvorenoj posudi ili najlonskoj vrećici najbolje u frižideru.


VAŽNO! Ne staviti u frižider jer će se cijela stvar pretvoriti u kašu. Samo ga zatvorite da se ne osuši i držite na sobnoj temperaturi. 


Playdough uradi sam - 5 kn. Pola sata za u miru popiti kavu - neprocijenjivo!









utorak, 12. lipnja 2012.

Što je didaktička igračka?

Surfajući po internetu uočila sam da mnogi roditelji nisu baš načisto s pojmom "didaktička igračka". Još me više iznenadilo što odgovor na njihovo pitanje nisam  našla nigdje na netu. Eto zato sam odlučila malo pojasniti što je zapravo didaktička igračka.

Prvo moramo pojasniti pojam "didaktika". Pojam didaktika dolazi od grčkog glagola "didaskein" što znači poučavati, obučavati, predavati. Kao znanstvena grana didaktika se prvenstveno bavi proučavanjem pedagoško-obrazovnih procesa i usmjerena je na obrazovanje, tj. školu. U nekom širem kontekstu mogli bismo reči da je didaktika znanost o učenju i načinima učenja i poučavanja.

Didaktička igračka bi dakle bila igračka koja "poučava". Pojam se koristi najčešće za igračke koje su prvenstveno namjenjene poboljšanju motoričkih i kognitivnih sposobnosti (misaonih procesa), razvijanje koordinacije ruka-oko, učenju boja, brojeva, slova...

Evo nekih tipičnih didaktičkih igračaka i čemu služe:



Toranj za slaganje je odlična igračka za razvijanje koordinacije ruka-oko. Učite dijete da prihavati obruč s obje ruke kad ga vadi i kad ga stavlja. Ako kupite ovakav kod kojeg svaki obruč ima drugačiju strukturu tada je to i senzorička igračka. S vremenom će dijete naučiti i veličine i boje.



Ovakve slagalice su super za učenje i vježbanje pincetnog hvata. U početku je dovoljno da dijete uzima ploćice za čepić i baca ih u neku posudu, a kasnije (s oko 2 godine) početi će tražiti mjesto kamo slika pripada i samostalno pokušati vratiti sličice. Važno je poticati upotrebu obje ruke, tj. da dijete uči pincetni hvat i s lijevom i desnom rukom, jer do približno 3. godine još nije definirano hoće li dijete biti lijevak ili dešnjak. Ne forsirajte dijete da koristi desnu ruku jer želite da bude dešnjak, to jednostavno ovisi o tome koju stranu mozga dijete više koristi, a to ne ovisi o vama.



Ovo je uradi-sam didaktička igračka. Boca od omekšivača napunjena predmetima koji stanu kroz otvor. to mogu biti drvene ili plastične kuglice, komadi spužve, neke manje kocke ili kao u ovom slučaju čepovi od boca. Još jedna verzija je boca od 0,5 litara i u nju stavljene špekule. Odlično za vježbanje pincetnog hvata i koordinacije oko-ruka. OPREZ: Molim držati izvan dohvata djece i koristiti samo uz nadzor odrasle osobe zbog mogućnosti gutanja sitnih predmeta!!!




Na tržištu su razne verzije ove igračke. Ovo je nešto kompliciranija i nije najprikladnija za početak učenja oblika i ubacivanja predmeta. Za manju djecu su najbolje one koje imaju krug, četverokut i trokut. Prvo se uči samo krug, s oko 2 godine se uvodi četverokut, a kasnije trokut.



Svako dijete bi trebalo imati jedan set čaša. Najbolje su one okrugle jer dijete ne mora muku mučiti s namještanjem. Prvo se uči vađenje čašica i vračanje unutra. Kasnije se grade tornjevi. Roditelji u početku daju čašicu odgovarajuće veličine, kasnije kad dijete stekne osjećaj za veličine počet će samo uzimati čašice koje mu trebaju. Kod građenja tornja neka roditelj pridržava konstrukciju kako se ne bi srušila.



Ovakvi i slični labirinti su većini klinaca zanimljivi. Potiću razvoj fine motorike i koordinaciju ruku.



Slikovnice su jako važne iako ih mnogi ne ubrajaju u didaktičke igračke, već one tvore zasebnu skupinu s ostalim knjigama. No međutim one su vrlo važne za finu motoriku. Nije lako okretati stranice i to treba naučiti. Ako slikovnica ima još i dodatak za taktilnu ili auditivnu (slušnu) stimulaciju tada imamo i senzoričku igračku.


Olovka ili bojica i papir su jedna od najvažnijih, ali u zadnje vrijeme i najzapostavljenijih didaktičkih igračaka. Primječujem da sve više petogodišnjaka ne zna što bi s njima. Zbog izbjegavanja nereda roditelji često ne daju djeci bojice i papir, a dijete bi se već s godinu dana trebalo pomalo upoznavati s čarima crtanja i pisanja. S nekih godinu i pol dijete može crtati kružne linije. Pjevajte mu neku pjesmicu i neka dijete šara u krug. Npr. na Goljak djeci pjevaju "Čokolino, medolino, prirodno i fino".  S 2 godine dijete traba pomalo učiti vuči ravne linije. Npr. na jedan kraj papira nacrtati auto, na suprotnoj strani kućicu i tražiti od djeteta da "uparkira" auto. Naravno prvo mu pokaže roditelj, zatim vodi djetetovu ručicu, a zatim neka mališan pokuša sam. Pišite i čitajte što češće u prisutnosti djeteta. Djeca vole oponašati i tako uče. Kod nas doma svi su ludi za križaljkama pa i moj dvogodišnjak "ispunjava" križaljku. Molim paziti da dijete pravilno drži olovku!
Ovako izgleda pravilno držanje olovke. Palac "gleda" prema gore, a ručni zglob je u prirodnom položaju. Nema veze drži li dijete olovku pomoću vrhova prstiju ili punom šakom. 



Ovo je nepravilan način držanja olovke. Palac je okrenut prema dolje i ručni zglob je izvrnut.






Eto, paleta didaktičkih igračaka je ogromna, a ovo su neke koje se kod mene doma stalno vrte. Koje kupiti morate odlučiti sami, naravno ovisno o dobi i potrebama vašeg malog anđela. Ako niste sigurni možete se posavjetovati i s vašim pedijatrom ili se povežite s nekim radnim terapeutom za djecu, defektologom ili tetom iz vrtića koji će vas sigurno rado savjetovati što je primjereno za koju dob. I oprez kod igračaka s manjim djelovima da ne bi došlo do gutanja i/ili gušenja!









Tičino ili fondant masa - "plastelin" za torte


Već dugo slinim za tortama koje nisu ukrašene šlagom ili šaumom nego tičino masom. Jednostavno me oduševljava nešto poput ovog (vidi sliku lijevo) i lani sam  provela tjedne tražeći recept i način kako raditi s fondant ili kako ju kod nas zovu, tičino masom. Našla sam 3 osnovna recepta što se tiče sastojaka:


1. masa na bazi munchmallowsa - najskuplja varijanta i nisam ju isprobala.

2. masa na bazi šećera u prahu i želatine s dodatkom biljne masti - isprobala i oduševljenje u granicama, jer je zbog dodatka masnoće jako osjetljiva na toplinu i u ljetnim mjesecima se topi. Recept koji sam isprobala se nalazi ovdje.

3. masa na bazi šećera u prahu i želatine bez masnoće - nešto tvrđa i treba ju dobro promjesiti da bi bila podatna i meka za oblikovanje, ali super otporna na toplinu i moj osobni favorit. Jedina mana je što se brzo suši zbog čega morate kod izrade ukrasa biti nešto brži. Recept možete pronači ovdje.

Lani sam prvo napravila tortu za sv. potvrdu našeg kumčeta u obliku biskupske kape s masom br. 3 koja je izgledala ovako:
 


Za prvi rođendan sam svom mišu ispekala tortu koju sam ukrasila masom br. 2 i muku sam mučila jer se sve skupa topilo i talilo, ali je ipak dobro ispalo. Evo rezultata:



Ove godine sam se odlučila za treču verziju tičina i bacila se na projekt "Teletubbiesi". Rezulatat je bio ovakav:


Razgovarala sam s nekoliko gospođa koje su vrsne pekaćice kolača, ali se sve nekako boje tičina, osobito zato jer je skup. U dučanu je pakiranje od 1 kg oko 80 kn! Kad sam im rekla da ga ja radim sama, rekle su da se boje jer nikad nisu vidjele kako se to radi. To je razlog zašto sam odlučila ovdje pokazati kako sam radila tičino za svoju posljednju kreaciju.

Što vam treba: recept, sastojci iz recepta, velika zdjela za mijesiti, lunčić i oko sat vremena slobodnog vremena.  Teletubbiesi, kakao i "Barni" su trebali biti dovoljni da moj malac bude dobar sat vremena.:-))


Osnovni sastojci su šećer u prahu (Frank je provjereno najbolji, "no name" šećeri često sadže škrob i ne garantiram da će tičino ispasti dobro), želatina u prahu, glicerin (iz ljekarne cijena oko 10 kn za 1dl) i fruktoza (može i glukoza ili dekstroza. Ja sam ovaj put miješala fruktozu i glukozu. Ima ih u DM-u za oko 14 kn.) i voda.

 
Po želji možete koristiti arome (u ampulama, nikako ne one u boćicama koje se koriste za likere jer sadrže previše tekućine) i boje (ja koristim one u prahu. Ima ih u KTC-u po cijeni od nekih 15 kn po boji, ali ih ne treba puno i rok upotrebe im je nekih 3 godine. Druge žene se kunu u gel boje, ali ih ja nisam našla u trgovinama.)


U zdjelu dodajte pola kilograma šećera u prahu.
VAŽNO!: šećer u prahu se mora obavezno prosijati kroz sito kako vam eventualne grudice ne bi kasnije stvarale probleme i uništile trud.
Stavite želatinu zajdeno s vodom u zdjelicu da nabubri.


U lonac dodajte fruktozu i jednu žlicu vode i zagrijavajte dok se svi kristali šećera ne otope.
VAŽNO! Ne smije zakipjeti.



Kad se otopi maknite s vatre i ostavite da se pola minute ohladi, zatim dodajte glicerin uz stalno mješanje. Za mjerenje glicerina možete koristiti žlićicu od sirupa za kašalj, jer su na njoj označeni mililitri ili špricu iz apoteke.

Sada dodajte želatinu i mješajte dok se sva ne otopi. Ne morate više zagrijavati jer je temperatura otopine dovoljno visoka da se sve otopi.

E sad si skuhajte kavu i uživajte nekih pola sata dok se cijela stvar ne ohladi. Kad bude hladno, eventualno malo mlako tada je vrijeme za miješenje. Nemojte ostaviti stajati predugo jer će se cijela stvar pretvoriti u žele. Kad se ohladi možete unutra dodati aromu (ja sam stavila cijelu ampulu arome od naranče) i ako vam cijeli tičino treba u samo jednoj boji dodajte ju sada. Ako vam treba više nijansi onda ju morate naknadno dodati kad je tičino gotov. Odvojite komad i umijesite boju.


Ulijte smjesu u prosijani šećer u prahu i miješajte kuhačom, žlicom ili lopaticom.


Kad postane pregusto za miješanje počnite mijesiti.


Nakon potrošenih 25-30 dag šećera cijela stvar je još poprilično tekuća.


Nakon potrošenih pola kg šećera stvar je još uvijek u nekom polutekućem stanj. Sada je pravi trenutak da provjerite što vam rade klinci, jer nakon ove faze nema ostavljanja dok se sve ne dovrši.


Moje dijete je bilo jako dobro, predobro čak, pa su se moji strahovi da radi neku nepodopštinu naravno ostvarili. "Barnija" je bilo posvuda, a cipele smo jedva očistili. Nakon pola sata čišćenja vratila sam se sa strahom svom tičinu, ali ništa se nije dogodilo.

Sada treba dodavati šećer malo pomalo. Oko 10 dekagrama pa mijesiti i tako sve dok ne dobijete masu sličnu plastelinu koja se više ne lijepi za ruke. Ne zaboravite šećer prvo prosijati!!!


Nakon dodanih 20 dag šećera stvar je još uvijek bila mekana.


Ovako izgleda gotov tičino. Ovaj puta sam potrošila cijeli kilogram šećera. Količina šećera će vam svaki puta varirati jer ovisi o temperaturi i vlazi u zraku. Ponekad će vam trebati 750 grama, a ponekad i više od 1 kilograma.


Ako ga ne koriste odmah morate ga dobro zamotati u prozirnu foliju, tako da nema doticaja sa zrakom. Nemojte štedjeti, već omotajte sa 3-4 sloja istiskajući mjehuriće zraka. Ja još sve skupa zatvorim u tupperware zdjelicu. Važno je da nema doticaj sa zrakom jer će se inače osušiti. Čuvajte na hladnom i suhom mjestu. Ne u frižideru jer će vam se zbog nagle promjene temperature kondenzirati tekućina  i cijela stvar će se topiti. Možete čuvati ovako i do mjesec dana. Ja ju volim napraviti 2-3 dana ranije nego ju trebam jer mi je s njom ljepše raditi kad se malo "odmori".

Prije nego s njom počnete ukrašavati kolač morate ju dobro promjesiti da omekša i postane podatna. Ako je jako tvrda stavite ju na 10-20  sekundi u mikrovalku, ali budite oprezni da se ne počne taliti. Možete ju bojati bojama koje ne sadrže puno tekućine, npr. boje u gelu i boje u prahu koje otopite u kap-dvije tekućine. Ja ih topim s aromom u ampuli.

Tortu možete filati s čime želite i stavite ju nakon filanja na sat vremena u zamrzivač da se stisne. Torta mora biti izvana premazana slojem kreme koja nije vlažna, nikako šlag ili marmelada. Najbolje su kreme na bazi margarina. Ja sam za svoju skuhala sok od 2 naranče s malo šećera i gustina u gustu kremu i umiješala četvrtinu margarina u ohlađeno. S tom smjesom sam u tankom sloju namazala tortu izvana.

Tičino razvaljajte na debljinu od oko 3 mm na veličinu duplo veću od torte. Da vam se ne bi lijepio koristite gustin (škrobno brašno) i njime posipavajte kao kad brašnom sipate da vam se ne lijepi tijesto. Ja ga zaglađujem rukama iako postoje "gladilice" za taj dio posla. Evo jedan kratak video kako staviti tičino na kolač.

Ako imate kakvih pitanja pokušat ću vam naravno odgovoriti. Želim dobru zabavu!!!