Zbogom psovkama!

Prošlu nedjelju na Misi bila je jedna stvarno dobra propovijed. Konačno jedna vezana uz današnji život i problematiku. Nešto što proživljavam svaki dan - nažalost. Bez obzira jeste li vjernik, bez obzira je li vam stalo do 10 Božjih zapovijedi ili nekih drugih pravila koje propisuje vaša vjeroispovijest, bez obzira jeste li agnostik ili ateist, otići danas bilo gdje, a ne biti bombardiran gadostima iz tuđih ustiju je nemoguća misija. Kuda god se okrenemo - psovke. I to sve gadnije i ružnije.

                Kada ste zadnji put promatrali djecu ispred neke škole? Ja ih izbijegavam, jer me boli srce kad čujem kikiće od nekih 10 godina kako jedan drugome psuju sve po spisku. O onim starijima neću ni govoriti jer oni su već podosta obogatili svoj psovački izričaj.Pitam se čujuj li roditelji kako se djeca međusobno razgovaraju, upozore li svoju djecu na činjenicu da je to toliko ružno da se nekim ljudima nakostriješi svaka dlaka na tijelu? Pitam se kakav je riječnik u kućama tih malih „kočijaša“? Je li kod njih psovka zamijena za “dobro jutro“ i „dobar tek“? Kakav je to svijet u kojem je psovka glavna poštapalica dijetetu koje još ni ne zna što te riječi koje izgovara znače?

Putujem svaki dan vlakom na posao u drugi grad. Usput na svakoj stanici u vlak ulazi hrpa srednjoškolaca i studenata koji putuju u školu. E to da čujete! Kao da se vozite vlakom ravno u pakao. Bez kulture, srama, poštovanja... U vlaku se danas šeću zaštitari! Zamislite, ne možemo više ni putovati bez zaštitara. Imam nekoliko susjeda koji su silni psovači, ali mislim da bi nakon 2-3 putovanja ovim vlakom podosta naučili.

Pitate se čemu jadikovke oko nečega što se, po mišljenju mnogih, ionako ne da promijeniti. Živimo u ružnom svijetu, u ružnim i teškim vremenima, proživljavamo ružne stvari, pa zato koristimo i ružne riječi. Ako tako nastavimo i ne pokušamo promijeniti način na koji naša djeca razgovaraju, kakva će tek njihova djeca biti? Hoće li prva rijeć biti mama, tata ili nešto čemu nije mjesto u dječjim ustima?

 Ja se borim protiv toga da moram slušati ono što ne želim. Znate li kako putujem vlakom? Sa slušalicama u ušima slušajući radio ili gledajući film na laptopu. Naravno podosta pojačano da nadglasa sve one stvari koje vrijeđaju moje uši i moje ljudsko dostojanstvo.Nedavno sam upozorila kolegu na poslu da me užasno vrijeđa i smeta kad psuje Boga i da ga molim da to u mojoj prisutnosti ne čini. Rekla sam mu ako smatra da već mora opsovati neka bude toliko ljubazan suzdržati se barem od psovanja Boga na radnom mjestu. Malo me čudno gledao, ali se i suzdržava, ponekad mu pobjegne, ali vidim na izrazu njegovog lica da je skužio da je izrekao ono što sam ga zamolila da ne govori. Da svi tako čine kako bi se ovaj svijet promjenio!

Pokušavam svakodnevno obraniti svoje najmilije od loših stvari. Pokušavam zaštiti svoje dijete od onih ljudi kojima je najveća fora dijete od 2 godine naučiti da nekog pošalje nekamo ili da pokazuje ružne geste jer još ne zna govoriti. Ne uspijem svaki put, ali kad uočim da ga je netko krenuo učiti nešto nepoželjno tada tu osobu pitam ne bi li bilo pametnije da ga nauči da se prekriži, izmoli molitvu ili ako ga ne zanima vjera, ne bi li bilo pametnije da ga nauči puhati nos, obrisati usta ili reći hvala, molim i oprosti! Većina me tada glupavo gleda na što je moj odgovor ako ga nemaju učiti čemu pametnome onda neka ga ne uče ništa. Nakon nekoliko ovakovih mojih izjava ljudi su prestali. Čak su govorili drugima u društvu koji imaju naviku djecu učiti gluposti, da je mali dobar, da ga mama lijepo odgaja i da ga svi trebaju učiti pametnim stvarima. Kako bih ja željela da se ovakav stav poput virusa proširi svijetom!

E sad već neki od vas kimaju glavom i misle si u kojem svijetu ova živi? Nemojte misliti da sam naivna. Znam da će moje dijete u vrtić i u školu, u društvo djece od koje će ćuti svašta, naučiti svašta, donijeti doma svakakve izraze i oblike nepoželjnog ponašanja. Znam da ga ne mogu zaštiti od ovog svijeta, ali ga mogu naučiti da ne mora činiti ono što drugi čine, da ne mora govoriti ono što drugi govore i da ne mora slušati ono što nije dobro za njegove uši i za njegov um. Naučiti biti svoj, naučiti upozoriti okolinu da nešto ne želi i nećete tolerirati. Mogu zamoliti ljude oko sebe da poštuju sebe i druge i prestanu ili barem pokušaju prestati činiti stvari koje su nepoželjne, govoriti stvari koje su nepoželjne. Mogu zamoliti sve vas da postanete svijesni svojih i tuđih riječi, da počnete upozoravati sami sebe i jedni druge da nešto nije uredu. Ako bi se svi počeli ovako ponašati tada bi se pomaklo nešto u našim glavama, dušama i u našem društvu. Psovkama nećemo uljepšati ovaj svijet, riješiti probleme ili živjeti bolje. Međusobnim poštovanjem, ljubavlju i osmijehom možemo.