Svako dijete bez obzira na spol bi trebalo imati jednu kuhinju za igranje. Igrati se kuhanja je jedna od najljepših i najkorisnijih imitativnih igara u kojoj djeca usput razvijaju i finu i grubu motoriku (mješanje, vrtenje gumbića za paljenje-gašenje, otvaranje zatvaranje vrata i dr.), a uče se i kućanskim poslovima.
Ako malo prošetate po dučanim vidjeti ćete razno razne kuhinje u rasponu cijena od nekih 200 pa do preko 1000 kn. One za 200 kn su većinom po principu "koliko para toliko i muzike", a one za 1000 kn su većini nas nedostižne.
Surfajući po internetu naletjela sam na ovo: http://watermelonsoup.blogspot.com/2010/11/kids-play-kitchen.html i ugledala ovo:
i čitajući shvatila da je ta prelijepa kuhinja prije bila ovo:
Odmah sam se sjetila da posjedujem 2 ružna i prastara natkaslića koja bi se mogla pretvoriti u nešto lijepo. I tako je krenula moja odiseja od koje je iz ovog:
nastalo ovo:
Imala sam ponešto više posla jer natkaslići su imali ladice, a ja sam htjela kuhinju s vratima i policama. Uspjela sam ukomponirati sudoper, frižider, pečnicu, mikrovalku i naravno štednjak.
Sve je počelo ovako...
Stara pipa koja je čamila u podrumu i rostfrei zdjela koju sam za 5 kn kupila na buvljaku postali su sudoper s pipom (nakon podosta ribanja).
Na ormariću sam označila mjesto gdje treba biti sudoper. Izbušila sam
rupu i ispilila krug ubodnom pilaom, pazeći da rupa ne bude prevelika
tako da zdjela ne propadne kroz rupu već sjedne rubom na drvo.
Upravo ovako!
I nemojte zaboraviti zaštitit oči kad bušite i pilite. Možda vam je to glupo, ali kad vam
nešto završi u oku onda se budete pitali kako ste mogli biti tak glupi
da ne zaštitite oči. Bolje spriječiti nego liječiti!
Sve cijevi koje su stršale s donje strane pipe sam odpilila fleksom i izbušila rupu dovoljno veliku da navoj pipe može proči.
Kad sam isprobla paše li sve kako treba, uklonila sam pipu i sudoper i krenula na izradu pregrada.
Prvo naravno treba izraditi "idejno rješenje".
Nakon što sam ispilila pregrade provjerila sam pašu li i postavila sam ih na pozicije na kojima bi trebale stajati i označila olovkom.
Uzela sam letvice koje su bile vodilice za ladice učvrstila ih s lijepilom i čavlićima za gornje i donje rubove pregrade, kako bih pomoću njih mogla cijelu stvar učvrstiti za ormarić.
Nakon što su letvice zaljepljene i čavlićima prikucane, stvar je izgledala ovako. Letvice ne moraju biti jednako duge kao pregrade. Možete uzeti i male kockice kojima ćete pričvrstiti pregrade ili male L profile.
Pregrade sam učvrstila na njihova mjesta u ormarićima pomoću ljepila i čavlića.
Sljede vrata.Ovisno kakve pante imate morate krojiti vrata. Ja sam se odlučila za ovakve:
Takvi se inače koriste u pravim kuhinjama i postoje 3 vrste: visoki, poluvisoki i niski. Ovo su tzv. poluvisoki. O tome kakav pant odaberete morate prilagoditi vrata. Možete koristiti i obične pante ili ukrasne sa starinskim štihom.
Vrata sam napravila od jedne davno zaboravljene daske, koje je s jedne strane bila čak i lakirana. Odlučila sam tu stranu okrenuti prema unutra, jer nisam htjela da vrata budu u drugoj boji od ostatka kuhinje. Vrata "frižidera" su od bijele iverice.
U potrazi za ručkicama odlučila sam na svaka vrata staviti drugačiju. Ova bijela s lijeve strane je za frižider, sljedeća je za mikrovalku, drvene ručkice su za vrata kuhinjskih ormarića, posljednja dolje desno je za pečnicu.
Slijedeći korak je bušenje rupa za pante i ručkice. Označite mjesto gdje želite ručkicu i izbušite rupe. Isto vrijedi i za pante. Ovisno kakve imate morate prilagoditi rupe, odnosno izbuštit ih bušilicom ili kao što sam ja...
...izdubiti ih frezerom.
Napomena: Na svojoj kuhinji napravila sam jednu grešku na koju vas želim upozoriti. Kao što vidite na ovim vratima izbušena je samo jedna rupa, što znači da ta vrata drži samo jedan pant. Ako koristite pante kakve sam ja, tada na jednim vratima obavezno moraju biti 2 panta jer će vam vrata visjeti. Ako imate vrata koja su premala za 2 ovakva panta tada upotrijebite obične.
Kad ste sve drvene dijelove pripremili slijedi onaj veseli dio - bojanje. Ja sam se odlučila za boju na vodenoj bazi. Manje je otrovna, ne morate koristiti razređivač za pranje kistova, ima ih u milijon nijansi i mogu se koristiti za bojanje raznih materijala.
Ja sam odlučila kuhinju obojati u plavo. Prije nanosa prvog sloja sve površine sam prebrusila finim brusnim papirom kako bi boja bolje prijanjala.
Nakon prvog premaza se vide crte od kista, ali nakon drugog i eventualno
trećeg sloja sve će se fino izjednačiti. Savršeniji i ravnomjerniji
rezultat ćete dobiti valjkom od spužve, ali ja sam htjela da se malo
vide potezi kistom jer to daje malo starinski štih.
.
Odlučila sam obojati ormariče i iznutra, jer sam koristila raznorazne materijale i htjela sam sve nekako izjednačiti.
Evo nakon dva premaza sve je izgledalo ovako.
Unutrašnjost je također Štrumf-plava...
Malo se vide potezi kistom, ali meni je i bila namjera da stvar ne izgleda kupljeno i da bude pomalo rustikalno.
Da bi mogli umetnuti police najjednostavnije je kupiti male plastične čepiće koji se sa čavlićem pričvrste za stranice ormariča i na njih dolaze police. Za jednu policu trebate 4 komada.
Police nisam bojala u plavo. Nije mi se dalo...
Komad bijele iverice i 4 kruga od crne plastike postali su ploča za kuhanje. Još 5 malih plavih gumbića i stvar se može paliti i gasiti.
Slijedilo je učvršćivanje panti. Kad ih stavite u rupe, tada prislonite letvu na njih kako bi ih poravnali i tek ih tada pričvrstite vijcima.
Učvrstite ručkice na vrata. Ja sam na vrata od "mikrovalke" i "pećnice" umijesto stakla stavila bijelu lesonit ploču i markeruom nacrtala crte. Kad sve ukrasite onda tek učvrstite vrata. Za to će vam dobro doći još dvije ruke pomagaćice.
Ovdje se lijepo vidi kako vrata zbog jednog panta vise. Ali meni to
nije smetalo (čitaj: nije mi se dalo piliti nova vrata i ići u trgovinu
po druge pante.)
Evo vrata pečnice.
Sudoper s instaliranom pipom.
Naravno kukica za kuhinjsku krpu.
Tabla za kuhanje...
... i kuhar na dijelu.
Dragi moji, to je to!
Komentirajte, lajkajte i ako imate pitanja pitajte.
