utorak, 10. travnja 2012.

Kreativna mama na zadatku

Evo mene u 21. stoljeću. Svi iskusni blogeri i čitatelji blogova će mi, nadam se, oprostiti na mojoj tehničkoj zaostalosti. Uz ovaj blog uređujem uz svesrdnu pomoć dobrog, tehnički potkovanog prijatelja i web stranicu koja bi uskoro trebala ugledati svjetlost dana. Kao prvo pozdrav svima i nadam se da ćemo se lijepo družiti.

Kao što sam i najavila cilj mi je otvoriti obrt koji bi se bavio proizvodnjom igračaka, igara, torti od pelena, personaliziranih pokolona i najvjerojatnije manjih komada namještaja namjenjenih upravo pospremanju i organiziranju igračaka. Moj problem je što imam puno ideja, pa moram malo smiriti strasti i napraviti za početak manji asortiman, koji ću moći fizički stići sama proizvoditi. Ako krene onda mi je naravno želja zaposliti još nekog, ali to je u nekom 5-o, možda i 10-o godišnjem planu.

Za početak ukratko kako je rođena zamisao. Nakon što mi je poslodavac najavio otkaz nakon isteka porodoljnog, odnosno dopusta za njegu djeteta s poteškoćama u razvoju krenula sam u potragu za novim poslom. Slala sam molbe, dobivala odbijenice i molila se Bogu da nešto upadne. Nakon par mjeseci jednostavno me počeo loviti očaj. Počela sam razmišljati što bih mogla sama raditi, odlučila sam se osamostaliti, zaposliti sama sebe. Ali nisam bila na čisto što početi. Prva ideja su bile torte od pelena i čišćenje grobova. Međutim Koprivnica je premala da bi se dalo živjeti od ovog. Međutim odgovor je došao ubrzo. Pošto mi klinac ima zaostatak u motoričkom razvoju napravila sam igračku za razvijanje motoričkih vještina ruku. Cipelu od drva i lesonita. Kod sljedećeg posjeta bolnici Goljak mame ostale djece su me potakle da počnem razmišljati o proizvodnji igračaka. Eto moja molitva je uslišana. Znam što želim, sada to treba realizirati što je već malo drugačija pjesma. Ovdje vam želim pokazati svoje protutipove, obavještavati vas kako napreduje moj poslovni plan, ali podjeliti s vama i puno kreativnih stvari kojima se bavim, a nemaju baš puno veze s  mojim budućim poslom. Nazovimo ovo "mama na zadatku private".

2 komentara:

  1. Bravo Antonija! želim ti puno uspjeha, vjerujem da će te drugi (kao i ja) rado čitati :)
    Ivana

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala!
    Prvo isprika što tek nakon skoro 2 tjedna odgovaram, ali bila sam s klincem na Goljaku.

    Drago mi je čuti da se nekome sviđa ono što radim. Blog je tek u pelenama, ali bit će još puno zanimljivih stvari.

    OdgovoriIzbriši